Anemija predstavlja poremećaj u kome postoji nedostatak funkcionalnih crvenih krvnih ćelija (eritrocita) koji prenose kiseonik do organa i ćelija.

Postoji veliki broj različitih oblika anemije, sa različitim uzrocima. Anemija može biti privremeni ili dugoročni problem, a simptomi mogu varirati od blagih do veoma ozbiljnih.

Terapijski pristup zavisi od osnovnog uzroka anemije. Vrsta odabranog pristupa može se razlikovati po ozbiljnosti, od primene odgovarajućih suplemenata do operativnih zahvata (npr. anemija izazvana krvarenjem iz mioma materice ili perforacija čira na želucu). Neki od oblika anemije se mogu prevenirati odgovarajućim načinom ishrane.

Simptomi anemije

Različiti oblici anemije imaju najveći broj zajedničkih simptoma. To se objašnjava zajedničkom posledicom postojanja anemije- nedovoljnim snabdevanjem tkiva i organa kiseonikom i hranljivim materijama. Najčešće prisutni simptomi su:

  • Hroničan umor
  • Osećaj slabosti i malaksalosti
  • Bleda prebojenost kože i vidljivih sluzokoža
  • Poremećaji ritma srčanih otkucaja
  • Vrtoglavica i/ili nesvestica
  • Hladne šake i stopala, odnosno, niža temperatura isturenih delova tela
  • Glavobolja
  • Osećaj nedostatka vazduha
  • Uzroci anemije

Postoji nekoliko podela anemije na osnovu uzroka. Jedna od osnovnih je sledeća:

  • Anemija uzrokovana nedovoljnim stvaranjem funkcionalnih eritrocita
  • Anemija izazvana gubitkom veće količine cirkulišuće krvi
  • Anemija izazvana ubrzanim propadanjem stvorenih eritrocita

Nedovoljno stvaranje funkcionalnih eritrocita može biti posledica nedovoljne količine gradivnih materija, kao što su vitamini (folati, B12), minerali (gvožđe, odnosno njegov nedostatak je jedan od najčešćih uzroka anemije) ili neke druge materije koja bi trebalo normalno da se unosi ishranom. Nekada, iako se unosi dovoljna količina nutrijenata, usled postojanja nekog procesa u crevima, onemogućena je pravilna apsorpcija (atrofični gastritis, zapaljenske bolesti creva, hirurško ukanjanje dela creva zbog postojanja tumora).

Gubitak krvi može biti akutan, kada se u kratkom roku izgubi veća količina krvi, ili hroničan, kada se u toku dužeg vremenskog perioda gubi manja količina krvi.
Akutni gubitak krvi dešava se uglavnom nakon povrede ili npr. perforacije čira na želucu ili dvanaestopalačnom crevu. Miomi na materici mogu, u zavisnosti od položaja i veličine uzrokovati manje ili više izražena krvarenja. Obično su uzrok povećanog gubitka krvi menstrualnim krvarenjem.

Eritrociti imaju svoj normalni životni vek od oko 120 dana. Ukoliko se ovaj period značajno skrati, veća količina eritrocita se izgubi u odnosu na onu koja se stvara, tako da vremenom dolazi do pojave simptoma anemije. Uzrok povećane razgradnje eritrocita mogu biti različiti urođeni poremećaji u stvaranju hemoglobina, ili npr. oboljenja jetre i slezine.